Konsultant Deloit je procijenio akcije Rudnika uglja (RUP) na 6,4 eura pod pretpostavkom da će drugi blok Termoelektrane Pljevlja (TEP) raditi od 2023. do 2062. godine, da će ugovor o koncesiji nakon isteka 2025. godine pa do 2062. ostati isti, te da će se broj zaposlenih do te godine smanjiti za 259 ili za više od četvrtine.
Kao što je poznato, Vlada je krajem decembra odlučila da ekološki rekonstruiše prvi blok, a da drugi neće biti jačine 254 megavata. Osim što neće biti jačine sa kojom se baratalo godinama unazad, iz EPCG još nijesu ni dostavili tehničko rješenje za blok dva.
Osim toga, kako piše u elaboratu o fer vrijednosti akcija Rudnika uglja na dan 28. mart, nedostaci u procjeni dionica na 6,4 eura su i sudski sporovi. Opština Pljevlja je tužila Rudnik na iznos od preko pet miliona, a interna pravna služba RUP-a je procijenila da je vjerovatnoća da se izgubi spor 40 odsto, na osnovu čega je Deloit procijenio da je Rudnik propustio da formira rezervisanje za potencijalne gubitke u iznosu od dva miliona.
– Ovo rezervisanje ne predstavlja rezervisanje u skladu sa međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja (IFRS) – piše u elaboratu Deloita.
Nedostaci su, kako su dodali, i po pitanju količine otkrivke u proizvodnji uglja.
– RUP je tokom 2017. godine iskopao manje otkrivke nego što je bilo predviđeno rudarskim projektom, odnosno ostvaren je koeficijent otkrivke 3,21 metar kubni po toni uglja. To će imati za posledicu iskopavanje veće količine otkrivke u narednim periodima, odnosno povećanje direktnih troškova proizvodnje, a samim tim i povećanje cijene koštanja uglja, odnosno smanjenja rezultata poslovanja. U skladu sa tim, neophodno je formirati rezervisanja na teret rezultata 2017. godine u iznosu od 400 hiljada – piše u elaboratu Deloita.
Oni su procjenjivali akcije RUP-a na zahtjev EPCG, koja je odlučila da otkupi sve dionice Rudnika po cijeni od 6,4 eura. Priča o kupovini je počela nakon što su A2A i Aco Đukanović predložili EPCG-u da otkupi njihov većinski paket akcija, za 6,5 eura po dionici.
Deloit je procijenio da kompanija vrijedi 39,6 miliona eura, ali je to korigovao neto dug od 7,16 miliona na dan procjene i fer tržišnu vrijednost akcija društva je procijenio na 32,5 miliona, što daje fer tržišnu vrijednost od 6,4 eura imajući u vidu da se akcijski kapital sastoji od 5,06 miliona akcija.
Ekonomski analitičar i manjinski akcionar EPCG Dejan Mijović je naveo da ne samo nalogodavci ove procjene iz DPS-a, Prve banke i Vlade, već i obični građani znaju da se radi o nerealnim ili potpuno lažnim podacima.
– Na primjer, podatak da će se graditi novi i modernizovati postojeći blok termoelektrane jedan i da će raditi punih 40 godina. Drugo, danas je jasno zašto se čekalo punih 12 mjeseci na izradu procjene, koja se lako mogla završiti sredinom prošle godine. Bilo je, očigledno, potrebno sačekati da se postigne „rekordni” profit RUP-a od osam miliona eura u 2017. i na osnovu njega projektovati visinu cijena akcije. Da je ovaj poslovni rezultat tačan, moglo bi se reći da bi EPCG napravila odličan posao, jer bi se investicija vratila za četiri godine, ali je poznato da se u RUP-u, na primjer, ne vrši otkrivka i rekultivacija i da je samo zbog toga ostvareni profit sporan – rekao je Mijović.
Jasno je, kako je istakao, da bi kupovina akcija RUP-a po cijeni od 6,4 eura po akciji bila štetan posao, odnosno da ne bi bio u javnom interesu.
– Zato ponovo pozivam sve aktere da dobro razmisle šta im je činiti. Između ostalog, treba da imaju u vidu da će se nakon smjene vlasti izvršiti forenzička analiza svih aspekata ovog posla i da će ga dodatno istraživati Specijalno državno tužilaštvo – zaključio je Mijović.
EPCG je zakazala skupštinu akcionara za 28. mart, kada će donijeti odluku o otkupu akcija Rudnika uglja. Za to su odredili 33 miliona eura, od čega će A2A dobiti skoro 14 miliona, a Aco Đukanović 3,83 miliona.
D.M.
Godinu čekali zbog ugovora
Đukanović i A2A su zahtjev za otkup akcija EPCG-u dostavili u januaru prošle godine. Mijović je naveo da se svjesno čekalo punih 12 mjeseci i da bi se napravio novi, potpuno nepotrebni, petogodišnji ugovor između EPCG i RUP-a o nabavci uglja za 24 eura po toni.
– Dakle, bez obzira na tržišne prilike, EPCG mora da kupuje ugalj i da mu termoelektrana radi u punom kapacitetu svih 12 mjeseci, pa makar cijena električne energije na otvorenom tržištu bila tri eura dok je proizvodni trošak termoelektrane 4,6 eura, kao što je danas slučaj. Ako bi se još vršila samo predviđena rekonstrukcija termoelektrane a ne i njena modernizacija koja bi povećala njenu efikasnost, onda bi taj raskorak na štetu termoelektrane bio još veći, pa EPCG ne bi imala interes da mu termoelektrana i rudnik rade punim kapacitetom. Ugovor o kupovini uglja je štetan i fiktivan, jer je kompletan rizik na EPCG, dok je RUP toga oslobođen. Služi samo da bi se podigla cijena akcija – zaključio je Mijović.